JavaScript nije omogućen, molimo provjerite postavke vašeg pregledača.

Borislav Đurđević: Neukus okupacije interneta - A šta je sa brojem dva?

Prije nekoliko, možda i petnaestak godina, jedan ovdašnji politički lider, koji je tada vodio borbu za svoj politički opstanak, u Domu kulture, na skupu sa svojim podanicima, požalio se na jednog drugog lidera koji mu je tada bio veliki protivnik: „Gdje god podigneš balegu, on iskoči“!


Nakon svih tih godina, rastao je taj lider i dorastao do neslućenih visina, toliko visoko, da, gdje god pogledaš iskoči neko njegov, šta god otvoriš ispadne neko njegov i gdje god zaviriš vidiš nekoga njegovog, pogledaš u tajkune, svi njegovi.

 Otvorim na internetu vremensku prognozu, iskaču njegovi, otvorim vijesti iskaču njegovi, pa čak ako, na izgled, neki akademici - kandidati, i nisu njegovi, ono ipak jesu, jer su zetovi ili rod delegiran u drugu stranku.

Hoću da odigram omiljenu slagalicu, jok, ne može, ispriječili se njegovi i to po brojevima, od jedan do sedam – osam, nadmeću se između sebe kao gospođe sa štajge, a kao da su sve druge već pobijedili. Jedino nisam vidio broj dva. Ne javlja se, valjda, vrijedi nešto i stidi se društva u koje se uvalila ta dvica.

Prvo sam bio ljut, što na miru ne mogu pročitati vijesti, pogledati vremensku prognozu, odigrati omiljenu igricu, a potom su mi djeca iz komšiluka otvorila oči - pa to je sjajno! Po prvi puta da naprave nešto dobro, i to iz nehata, da pronađu terapiju za odvikavanje, posebno djece, od interneta i igrica!

Kao što se dječačići iz komšiluka obično okupljaju kod moje kuće i tu razmjenjuju svoja iskustva i domete u igranju igrica, ovaj puta su došli uglavnom bez telefona u rukama. Kažu da idu na fudbal, i mene zamole da stražarim da ne naiđe nekakvo auto, jer ovaj dio grada, iliti predgrađe, nema niti jedan jedini sportski teren pa moraju igrati na ulici. Pitam, a što ne igrate slagalicu. Kako da igramo, kažu, kada nas oni lažovi koji su nas slagali za igralište stalno ometaju. Kako, i ko  ometa? – bio sam pomalo zbunjen. Pa šta god otvorimo oni iskaču iz telefona i kompjutera. Nećemo više da ih gledamo.

Tada sam konačno shvatio svu genijalnost naših kandidata koji su zaposjeli internet, odlučili su da od ove godine uvedu besplatnu terapiju odvikavanja zavisnosti od telefona i interneta!

Ovo nije šala, ovo je srećom, u velikoj nesreći, istina. Da malo prelistamo ove što iskaču odsvakle i prepadaju nas. Njihovo iskakanje iz svega i svačega nije praćeno programima sa kojima žele da pobijede na izborima, što je i smisao izborne kampanje. Njihovo nametanje više liči na ulicu crvenih fenjera a oni na dame i gospodu koji se tamo nude, i sve više je molba: Glasajte za nas voljećemo ćemo vas. Glasajte za nas jer, mi imamo para i hoćemo još. Glasajte za nas jer oni sa puno para stoje iza nas. Evo razrovali smo u kampanji nekoliko ulica i trotoara, a ako mislite da to završimo i da ne ostavimo tako, glasajte za nas.

Primjetno je da lista ima tridesetak i nešto kandidata, a samo njih pet šest ima bildborde i neograničen, do krajnjeg neukusa, prostor na internetu. Znači, ili su tajkuni, ili su njihovi predstavnici. Jer, toga bez velikih para nema. Jedan od njih je svojevremeno, prije nekoliko godina, slučajno izabran, pa mu je nuđeno da mandat ustupi predstavniku jednog važnog tajkuna čiji je direktni pulen ostao ispod crte. On odbio, ali vidimo da se za to vrijeme dobro udomio – našao je svog tajkuna – i to izgleda onoga koga je prije zeznuo! Baš sam se brinuo za njega, a sada mi je laknulo. Odglasao da se tom tajkunu dodijeli vlasništvo i upravljanje nad pola grada, pa onda dospio, pored skupštinske i komisijske plate, i na njegov platni spisak, kao savjetnik, a sve to zajedno sa ostalim zaslužnim među kojima su već bivši poslanici, pa bogami i bivši gradonačelnici. Stvar je sigurica, jer će Tužilaštvo ćutati za pogodovanje u svrhu lične koristi. Tužilac će, kao i obično, širiti ruke: šta ja tu mogu, i navaliti na kažnjavanje sirotinje. A novokomponovani predstavnik tajkuna će onima koje je, kroz institucije, namijerno oštetio i nagrdio bez kazne, govoriti da se ne uzdaju u sudove, jer i to je njegovo, pita ga se.

I umalo ne zaboravih: šta je sa brojem dva? Bio sam znatiželjan, ali sam istrpio da ne pogledam kako se zove taj broj, kome brojevi sa lovom ili tajkunima u zaleđu, prave reklamu iz nehata. Zato, ko hoće da glasa za ovu listu neka zaokruži broj dva i recimo trideset i trideset dva. Časna riječ ne znam ko su, ali možda ćemo sa tim brojevima, koji ne iskaču i ne prepadaju nas, imati više sreće.