JavaScript nije omogućen, molimo provjerite postavke vašeg pregledača.

Borislav Đurđević: Zašto progone i hapse Srbe u Hrvatskoj?

Foto: Pixabay / ilustracija eBrcko

 

Prije nekoliko godina, nađem se u Osijeku, u Slavoniji, sa jednim rođakom, on se, po očevoj liniji, vodi kao Hrvat, a ja Srbin. On profesor na univerzitetu, znači po definiciji učen čovjek sa osobinom da razluči bitno od nebitnog i istinu od podvale, a ja novinar i društveni radnik, po definiciji prilično informisan sa znanjem i vještinom pravilnog sortiranja činjenica. Sastanak smo dogovorili, da se konačno i lično upoznamo kao rođaci. Na dogovoreni način smo se prepoznali, pozdravili i krenuli ka obližnjoj terasi na piće. Usput sam se interesovao kako mu je majka, moja rodica, da li je oženjen, ima li djece. Sluša on mene, promrmlja: „dobro je“ i u tih dvadesetak koraka poče odmah o politici.

Piše: Borislav Đurđević

Kaže, vidiš kako smo se oslobodili onog kriminalca Sanadera, sve nam je pokrao. Slušam ga i kažem - rođo mani politiku, hajdemo o familiji. Jok, on zapeo, Sanader ovakav, onakav, došao iz sirotišta pa se ugurao u visoko društvo, postao bahat, pa počeo krasti. U tome već sjedosmo, i vidim, nema šanse da rođu odvratim od politike, osim da u njega ubacim sumnju da nije u pravu. Pitam ga da li je član neke stranke, kaže da: HDZ-a i član ozbiljnih organa stranke. Pitam ga ko ti je rekao da je Sanader lopov, on kaže svi, a posebno Šeks. Kažem mu, evo ja sada došao lijepim autoputem koji se zove „Slavonika“, a urađena u Sanaderovom mandatu, kao i mnogi drugi putevi u Hrvatskoj. Vidiš rođo, kažem mu, nikada Hrvatska nije imala boljeg predsjednika vlade od Sanadera. Ali su ga sklonili nikogovići. To zbog čega njemu sude, taj tvoj  Šeks ukrade za jedno popodne. Ali, očigledno normalan čovjek ne može ništa značiti u Hrvatskoj koja već jedan vijek pokušava da bude država iznikla iz mržnje, pogroma, genocida, ugnjetavanja uglavnom vođena priučenim priprostim političarima i ljudima koji nikako da izađu iz cipela mržnje a koji nemaju nikakav demokratski gen niti tradiciju. Da tebi tvoj rođo kaže, rekoh mu, taj Sanader koga toliko mrziš, je pozvao svoga potpresjednika vlade Srbina, Gojka Uzelca, i rekao mu: odmakni se od srpskih smetala koji su grlatiji od Hrvata da su Srbi manjina u Hrvatskoj, i vraćaj Srbe. Rat je završen, vraćaj ljude da opet budu konstitutivni narod, treba nam ljudi, prazna nam je država.

Naravno, odmah je krenula haranga na Sanadera, a pred osiromašenim i izmučenim narodom najlakše ga je bilo proglasiti lopovom i tako ukloniti. Vidiš rođo, kažem ja njemu, barem polovina tebe bi trebalo ovo da razumije, ako su onu drugu polovinu inficirali mržnjom. Ućuta on, i nakon poduže pauze prozbori: Izgleda rođo da si u pravu, tako nešto o Sanaderovom vraćanju statusa naroda Srbima nam je govorio i Šeks, ali, kako kažeš ona moja neracionalna polovina je to primila kao aksiom. Sada mi je jasno da racionalnije treba da primam informacije po kojima se vladam, ajmo ipak o familiji.

Ode Sanader, kao jedan od rijetkih civilizovanih političara iz Hrvatske, koji je razumio vrijeme i prostor i imao karakter, ostadoše oni koji su ga smijenili i počistili sve što je civilizovano stvorio. Od tog momenta traje najintenzivniji progon Srba u Hrvatskoj, žešći nego u toku samog rata. Oni smatraju da su Srbe sveli na razuman procenat od dva – tri posto i usvojili državnu politiku, da se niko, osim poneke starice ili djeda, više ne smije vratiti. Koriste razne metode zastrašivanja, a na čelo Srba su postavili ljude lakome na novac i vlast, koji svoj radni dan počinju sa: „... mi smo manjina ...“ Jednom sam pitao Voju Stanimirovića, tadašnjeg srpskog čelnika u Hrvatskoj, zašto je napustio politiku i predao to ljigavim ljudima, on mi kaže: ne razumiješ ti to, to je toliki pritisak i maltretiranje i mene i supruge i prijatelja, da se ne može izdržati. U Srbiji to ne razumiju, a Evropa za to navija. Oni nemaju nikakvu demokratsku, već samo šovinističku tradiciju.

Sada su Hrvati prešli u novu fazu borbe protiv Srba koje su protjerali sa njihovih ognjišta i oteli im svu imovinu: hapse ih zbog toga što se sjećaju rodnog kraja, što  su na nekoj društvenoj mreži nekoga ili nešto lajkovali, što su nešto otpjevali. Nekog nesrećnika jurilo je pola države što je iz auta pokazao tri prsta, a kada su ga otkrili cijela država, gledajući društvene mreže, bila je u delirijumu. Niko se nije javio da traži puštanje članova benda Jandrino jato iz zatvora, gdje su zatvoreni jer su prekršili „zakon“ o zabrani sjećanja na zemlju predaka. Ni jedan jedini Hrvat, muzičar ili običan čovjek se nije pobunio zbog toga. Ni u Hrvatskoj, niti u Srbiji! Naprotiv, svi u Hrvatskoj misle da je to dobro za njihovu zemlju, i svi očigledno razumiju da je konačni cilj čišćenje od Srba. A kada su na granici sa Srbijom zaustavili starletu, regionalnu muzičku i porno divu, koja je iskalila toliko otrova prema Srbima i Srbiji, diglo se pola Srbije da je brani. Naravno, i to je glupo, ali bezazleno u odnosu šta Hrvati rade nmnogim Srbima. U Hrvatskoj nigdje reakcije posebno akademske javnosti,  da su sa progonom Srba započeli rđav posao koji se može širiti do unedogled i trajno pomesti ono malo veza što je ostalo. Ako se neko i usudi da načne takve teme, kao recimo mladi istoričar Hrvoje Klasić, on mora radi maskiranja, na jedno primjedbovanje Hrvatima da ispali nekoliko strelica prema Srbiji i da je nazove mračnim prostorom, dok on u demokratskoj Hrvatskoj mora da krije i mjesto gdje stanuje da ga ne bi likvidirali. Istovremeno slična, ali brojna, opozicija u Srbiji slobodno živi, kreće se bez straha i ima medije.

Od te lakrdije sahrvatskom starletom, neko je napisao: ostaće samo zapamćeno da je i ona nekom Srbinu konačno rekla ne! Kakvo napredovanje, prvo je skupljala kraljeve bakra, pa sakupljače bakra, a sada, nakon tog ogromnog avanzovanja, i to kome – lično predsjedniku, rekla: Ne!

Ali, šalu na stranu, situacija će imati ogromne posljedice po budućnost. Srbi su ometani da obiđu i stratišta iz Dugog svjetskog rata, a ta stratišta kriju skoro milion ubijenih Srba, od Paga, Jadovna, Jastrebarskog do Jasenovca. A da ne pričamo o stratištima iz prošlog rata. Očigledno takvu instrukciju imaju i Hrvati u BiH, da na svim nivoima, gdje se nalaze na javnim pozicijama sa ogromnim ucjenjivačkim potencijalom, sklone svaku priču o ustaškom genocidu, Jasenovcu, Jadovnu, Cesti Petrovačkoj. Tako je decenijski šef kulture u Brčkom, čiji je višegodišnji posao bio da sa te pozicije zatire sve što je normalno u gradu i da ispumpava javni novac svojoj stranci i pojedincima, zabranio šefu lokalnog Arhiva, da prisustvuje i organizuje promociju knjige SKOJ u Brčkom“, autora Refika Piskavice, u kojoj se pominju ubistva i stradanja građana Brčkog u Jasenovcu. Pošto se osoblje Arhiva pobunilo na ovaj proustaški gest nadređenog, došlo je do ekspresnog sastanka tadašnjeg gradonačelnika i svih viđenijih Hrvata u Distriktu gdje je stvar izglađena.

A gdje su, dok se to gladilo, bili vodeći Srbi u Brčkom? Ćutali i brinuli kako da svojim tajkunima, u čije ime idu na posao, napune džepove. Nema nigdje zabilježene njihove reakcije, a kamoli ultimativnog zahtjeva za smjenom inkriminisanog šefa kultutre. Nema ni reakcije srpske inteligencije, koja je po količini univerziteta u Brčkom prilično brojna. Ta inteligencija, ili ćuti zato što od tog šefa dobije poneki grantić, ili uopšte nije sposobna ništa autoritativno da saopšti. Izgleda da su oba razloga tačna.

E, zato, zbog takvih Srba, koji nemaju osjećaj za očuvanjem nacije i njene istorije, već samo sposjeduju lakomost na novac i vlast, daleko se snažnije čuje bezazleni slučaj jedne hrvatske starlete, detaljnije pregledane na granici, dok hapšenje i progon desetina Srba koji se javno sjećaju pogroma i zločina nad njima učinjenog, ostaje ispod radara.