Branislav Ribar: Iz vremena ideološke upotrebe čovjeka - želja Alije Sirotanovića
- petak, 28 jun 2024 19:13
- Autor Branislav Ribar
- Kategorija: Kolumne
Piše: Branislav Ribar
Pred goste, domaćinski, kako priliči kabinetu predsjednika države, izneseno izobilje jela i pića. Suzdržano, snebivajući se, mada ih niko ne nutka da jedu i piju, prilično nespretno, gotovo trapavo, pružaju ruke prema punim ovalima i čašama na stolu. Nisu navikli da budu tako ugošćeni, da im se pridaje takva i tolika čast.
Razgovaraju. Zapravo, kratko odgovaraju na predsjednikova pitanja i zapitkivanja. Ponekom šaljivom upadicom Broz nastoji da ih „raskravi“ ne bi li se, narodski kazano, osjećali „kao kod svoje kuće“.
U jednom trenutku, obrati se udarniku iz brezanskog rudnika Sretno po čijem su prezimenu već bile nazvane rudarske lopate – „sirotanovićke“:
– Druže Alija, kako živiš? Treba li ti neka pomoć? – pita ga Tito, kojemu je, navodno, kako se svojevremno prepričavalo, prilikom njihovog prvog susreta, krajem četrdesetih, na slično pitanje odgovorio da mu je mala lopata i da mu je potrebna veća.
Zatečen pitanjem, ovaj skrušeno, nenavikao da mu neko nešto nudi, sliježe širokim ramenima. Prije nego što će da se osmjeli da izrazi želju, Broz mu veli:
– Reci slobodno, tu smo da pomognemo...
– Pa, ovaaaj, druže predsjedniće, ako bi mogo da dobijem malo okoraka da zagradim oko kuće – procijedi nevoljno, kroz zube, plećati i dugoruki junak socijalističkog rada koji je u to vrijeme i dugo godina kasnije, sve do smrti (u 76. godini 13. maja 1990.), živio u selu Trtorići poviše varoši Breza, u središnjoj Bosni.