JavaScript nije omogućen, molimo provjerite postavke vašeg pregledača.

A+ R A-

Branislav Ribar: Iz vremena ideološke upotrebe čovjeka - želja Alije Sirotanovića

udarniciPoslije nekog vremena, pošto im je već bio dodijelio sva najveća priznanja za samoprijegoran i udarnički rad i za ogroman, neprocjenljivo vrijedan doprinos koji su dali razvoju zemlje i socijalističkih samoupravnih odnosa u njoj, kada ih je već bio „promovisao“ u junake socijalističkog rada, predsjednik tadašnje FNRJ Josip Broz Tito priredio je prijem za brezanske rudare Aliju Sirotanovića i Nikolu Škobića i za ostale prekaljene pregaoce iz svih jugoslovenskih republika.

Piše: Branislav Ribar

   Pred goste, domaćinski, kako priliči kabinetu predsjednika države, izneseno izobilje jela i pića. Suzdržano, snebivajući se, mada ih niko ne nutka da jedu i piju, prilično nespretno, gotovo trapavo, pružaju ruke prema punim ovalima i čašama na stolu. Nisu navikli da budu tako ugošćeni, da im se pridaje takva i tolika čast.

    Razgovaraju. Zapravo, kratko odgovaraju na predsjednikova pitanja i zapitkivanja. Ponekom šaljivom upadicom Broz nastoji da ih „raskravi“ ne bi li se, narodski kazano, osjećali „kao kod svoje kuće“.

    U jednom trenutku, obrati se udarniku iz brezanskog rudnika  Sretno po čijem su prezimenu već bile nazvane rudarske lopate –  „sirotanovićke“:

    –  Druže Alija, kako živiš? Treba li ti neka pomoć? – pita ga Tito, kojemu je, navodno, kako se svojevremno prepričavalo, prilikom njihovog prvog susreta, krajem četrdesetih, na slično pitanje  odgovorio da mu je mala lopata i da mu je potrebna veća.

     Zatečen pitanjem, ovaj skrušeno, nenavikao da mu neko nešto nudi, sliježe širokim ramenima. Prije nego što će da se osmjeli da izrazi želju, Broz mu veli:

    –  Reci slobodno, tu smo da pomognemo...

    – Pa, ovaaaj, druže predsjedniće, ako bi mogo da dobijem malo okoraka da zagradim oko kuće – procijedi nevoljno, kroz zube, plećati i dugoruki junak socijalističkog rada koji je u to vrijeme i dugo godina kasnije, sve do smrti (u 76. godini 13. maja 1990.), živio u selu Trtorići poviše varoši Breza, u središnjoj Bosni.
icotel  065-879-448             icomail[email protected]           icoloc Desanke Maksimović 7/c, 76100 Brčko           icoet Marketing          icoetProdukcija           icoetImpressum